1Isus opet počne poučavati na obali jezera. K njemu nagrne toliko ljudi da je ušao u lađicu na jezeru, sjeo u nju i odande propovijedao, a sve je mnoštvo ostalo na obali. 2Zatim stane poučavati ljude brojnim prispodobama. Evo jedne od njih: 3“Slušajte! Neki je ratar sijao sjeme. 4Dok ga je sijao po polju, nešto sjemena padne na stazu. Dođu ptice i pozobaju ga. 5Dio sjemena padne na kamenito tlo gdje je zemlja bila plitka, pa odmah nikne. 6Ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se jer nije imalo duboka korijena. 7Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga, tako da nije donijelo roda. 8Dio ga, napokon, padne na dobru zemlju i donese trideseterostruk, šezdeseterostruk, a neka čak i stostruk urod.
9Slušajte, kad već imate uši!”
10Kad je Isus poslije ostao sam s Dvanaestoricom i s drugima koji su ga slijedili, upitaju ga o značenju te prispodobe.
11On im odgovori: “Vama je dopušteno razumjeti tajnu o Božjemu kraljevstvu. A ostalima, koji su vani, govorim u prispodobama. 12Kao što piše u Svetome pismu:
‘Gledat će moja djela,
ali neće dokučiti njihova značenja;
slušat će moje riječi,
ali ih neće razumjeti.
Neće se odvratiti od svojih grijeha
niti će im biti oprošteno.’
13Ali ako ne možete razumjeti tu jednostavnu priču, kako ćete uopće razumjeti prispodobe? 14Sijač o kojemu sam govorio svatko je onaj tko u ljudska srca sije Božju riječ. 15Sjeme na tvrdu tlu jesu oni koji čuju Riječ, ali odmah dođe Sotona i odnese tu Riječ u njih posijanu. 16Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i odmah ju radosno prihvate, 17ali nemaju korijena i nestalni su. Čim ih zbog Riječi snađe nevolja ili progonstvo, odmah podlegnu. 18Trnovito tlo srca su ljudi koji čuju Riječ i prihvate ju, 19ali tjeskobne brige ovoga svijeta, varavo bogatstvo i požuda za svime ostalime uguše sjeme i ono ostane bez roda. 20Dobro tlo je srce čovjeka koji čuje Riječ, razumije ju i donosi rod—trideseterostruko, šezdeseterostruko ili čak stostruko veći od posijanoga.”
21Zatim ih upita: “Kada upalite svjetiljku, stavljate li ju pod košaru ili pod postelju da prigušite svjetlost? Nipošto! Stavljate ju na svijećnjak.
22Sve ono što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izići na vidjelo. 23Slušajte, kad već imate uši!
24I nastojte svakako pozorno slušati! Kad budete tako činili, bolje ćete razumjeti što vam govorim. 25Onima koji žive po Božjoj mudrosti”, reče im, “Bog će dati još više mudrosti. A oni koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti, izgubit će ubrzo i ono malo od nje što imaju.”
26Isus nastavi: “Božje je kraljevstvo poput ovoga: ratar baci sjeme na zemlju, 27a zatim ode dalje za svojim poslom. Lijegao je noću i ustajao danju, a sjeme je niknulo i izraslo a da on to nije ni znao. 28Zemlja sama od sebe donese rod: najprije izraste stabljika, zatim klas, pa se popuni zrelim zrnima. 29Čim zrno sazre, dođe ratar i požanje ga srpom.”
30Isus upita: “Kako da vam još opišem Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim? 31Ono je poput sitna gorušičina zrna, najmanjega od svakog sjemena koje se sije u zemlju. 32Ali kad se posije, izraste veće od svake biljke u povrtnjaku, s velikim granama u kojih se sjenu mogu skloniti ptice nebeske.”
33Isus je govorio takve prispodobe da pouči narod Riječi onoliko koliko su mogli shvatiti. 34Javno je poučavao samo u prispodobama, a nasamo je svojim učenicima sve tumačio.
35Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: “Prijeđimo na drugu stranu jezera.” 36Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice. 37Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom. 38Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: “Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?”
39Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: “Utišaj se! Umukni!” Vjetar prestane i nastane velika tišina. 40On upita učenike: “Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?”
41Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: “Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?”